9. 8. 2013.

Moji prijatelji - životinje

Još dok sam bila klinka sam sa prijateljima iz komšiluka spašavala kučiće, mace, vrapce, miševe... Učila sam se odgovornosti, ako bih donela nešto kući morala sam i da se brinem o njemu, nisam obavezu prebacivala na roditelje. Najteža lekcija mi je bila da shvatim da nije moguće sve da spasim.
Razlog za pisanje ovog posta je to što sam pre tri dana izgubila mog vernog prijatelja, mog psa koji je bio sa nama malo više od dvadeset godina. Mama mu je bila lutalica i želeli smo da bar njemu pružimo šansu. Naš Kajzer je uginuo od starosti i zadnju godinu dana je bio samo senka od onog psa što je bio nekad. Oslepeo je i skoro da ništa nije čuo, samo je po njuhu mogao da nas prati ali je i pored toga do zadnjeg dana vreme provodio radeći ono što najviše voli - čuvao je koze i ovce na ispaši. Želim da vam pokažem fotografije mojih ljubimaca, neki su sa mnom i dalje, neki više nisu ali svaki od njih je ostavio trag u mom srcu jer životinje su zbog toga tu, da ih volimo :-)


 Naš verni čuvar Kajzer koji više nije sa nama

 Kajzer

 Ovo je Vidra, ovo je njen način da se rashladi, ona je još uvek sa nama.

 Ovaj đavolak još uvek nema ime, ovde mu se vidi samo jezik :-)

 Ovaj maneken je Žujo, ovde je kao sa razglednice...

 Vili je poseban

on baš ne voli da se mazi...

 Bubica mi je pravila društvo 6 godina, dobila sam je na poklon, prošle godine je uginula. Mnogo sam je volela i stalno sam se smejala zbog nje.

 Toma i Žuća su bili najbolji prijatelji, Žuća je bio mačak mog sestrića ali je bio stalno kod mene. Pre dve godine su nestali obojica, prvo Toma, za nekoliko meseci i Žuća i moram da priznam da još uvek tešim sebe da možda samo lutaju i da će da se vrate.  

 Toma i Žuća

 Gocu sam spasila, napali su ga gavrani i strašno povredili, posle mesec dana je bio spreman da se vrati svojim prijateljima.

Hrana može i da se deli :-) Svakog leta nam dolaze kornjače, hranimo ih, vole jagode, paradajz, dud obožavaju, lubenicu, šljive ali vole i da ukradu macama neki zalogaj.

Šarko i Maza se nešto dogovaraju

Naše ovčice...

Ovo je bio moj način da se oprostim od mojih ljubimaca kojih više nema, takodje da vam pokažem one koji me i dalje uveseljavaju svojim društvom.
Hvala vam što ste odvojili vreme da upoznate moje prijatelje!

6 коментара:

  1. Vrlo zanimljiva druzina. :) Zao mi je zbog Kajzera...
    Ja sam oduvek imala papagaje, evo i sad imam jednog, vec 7 godina. Hvala ti sto si nam predstavila svoje ljubimce:)

    Pozdrav
    Vanja

    ОдговориИзбриши
  2. Žal mi je, da si izgubila Kajzerera!!! Kod lahko vidim si veliki ljubitelj živali in one imajo rade tebe! Hvala da si prestavila še eno tvojo ljubezen- živali.
    Lp, Vilinke

    ОдговориИзбриши

  3. Nice photos !!!!! I also love animals very much !!!!
    Thank you for following my blog !!!!!
    Niki
    nikiad.blogspot.gr

    ОдговориИзбриши
  4. Koliko prijateljev na kupu, krasno
    zelo lep post in super fotografije,
    hvala za tvoj obisk in komentar na mojem blogu-mi veliko pomeni hvala
    lep pozdrav Tamara

    ОдговориИзбриши
  5. Divan post, sada te još malo više poznajem i sve si mi draža. :-)
    Žao mi je zbog Kajzera, ali divno je to što je dočekao starost u tako lepom okruženju i uz dobre ljude.

    Moji klinci bi kod tebe samo mace jurili, oni ih obožavaju, i sada dok smo slike gledali one su pokupile najviše simpatija i stalno smo se na njih vraćali.:-)

    Pozdrav!

    ОдговориИзбриши
  6. Hvala svima na komentarima, pitala sam se tada da li da uopšte objavim ovaj post ali sada vidim da nisam pogrešila. Hvala vam od srca!

    ОдговориИзбриши

Svaki vaš komentar me raduje i mnogo mi znači.
Hvala!