24. 8. 2014.

Moje selo - Skrvenica

Nisam imala puno vremena i morala sam da napravim pauzu, zato me nije ni bilo. Išla sam i na 5 dana u selo i želim da vam pokažem nekoliko fotografija. Išla sam sa mojom tetom, lepo smo se provele, brale smo šljive, pasulj, nije nam bilo dosadno. U selu nije ostalo puno ljudi, tako da svake godine propada sve više. Tamo sam provodila uglavnom raspuste, a nekoliko godina sam išla svakog vikenda i uvek sam pričala da je to moj dom. Tamo je rodjena moja mama, ona ima još dve mladje sestre. A jedino moj deda je ostao na imanju, većina od trinaestoro dece su otišli u Bugarsku. Nema više ni babe ni dede. Samo moja teta odlazi tamo pa sam iskoristila priliku da odem sa njom. Od detinjstva sam tamo provodila vreme kad god mogu, pa sve do pre neku godinu jer ne možemo zbog obaveza koje imamo oko stoke.

Ono što posebno pamtim je da smo morali na izvor po vodu, hrana je bila spremana pod sačem, peklo se u zemljanim posudama koje zovemo crepnja a nju smo poklapali vršnikom i odozgo se sipao žar. Svakodnevno smo se tako hranili, hleb, pite, krompir, nikad ništa sladje u životu nisam jela od ovoga...  Radilo se mnogo, i sve se radilo ručno ali nije bilo toliko stresno. Zemlja rodna, šta god da posadiš, sve se radja. Odmorila sam od kompjutera, nema televizora, radio nisam ni htela da slušam a mobilni kao da ne postoji jer je mreža nikakva. Znam da sam obožavala da sedim napolju i gledam zalaske sunca. Samo mir, tišina, podsetila sam se i kako izgleda pravi mrak, kad ne vidiš bukvalno ni prst pred okom. I bilo mi je prelepo.
Evo i fotografija:

Naša kuća
Ovde smo čuvali ovce i koze, naša pojata
Ovo je senik, mi smo to zvali plevnja, ono što se ne vidi je štala koja je odmah ispod, kod nas se zove košara

Tetina njiva

Desno naša kuća, levo je senik

Kako da ne volim ovu prirodu...

Česma, ona je malo dalje od nas

Komšije koji su rešili da probaju da se ponovo bave stočarstvom, želim im puno sreće

Senik u komšiluku

Naše polje, udaljeno od kuća oko sat vremena hoda, svuda okolo su bile njive, livade...

Zalazak sunca

Jež je spavao je na putu,  a onda produžio jer smo ga uznemirili

Puhovi nam prave velike probleme, namnožili su se i svuda kopaju rupe, i po celu noć jedu šljive 

Meni su bili smešni jer se uopšte ne plaše i prilazila sam im i na pola metra

Ove mace sam jedva slikala jer verovatno nisu imale puno susreta s ljudima

Komšijin pas Meda, šarplaninac, dovodio je i drugara, još većeg od njega, dolazili su da nas čuvaju, pa smo ih mi iz zahvalnosti hranile

Bundeva

Cvet kome ne znam naziv, čula sam da ga neki zovu milovanka

Sve liči na proleće, svuda zelena trava prepuna cveća, a laste se već spremaju da odu

Tetin specijalitet - ovo kod nas zovemo sukana banica, kore se oklagijom tanje, sa sirom i jajima i pečeno u šporetu na drva, i kuvane šljive

Moja Skrvenica jeste moj dom. Nije bitno gde živiš, bitno je ono što nosiš u srcu. 

A ono što sam pisala - kako se nešto kod nas zove, moram da pojasnim. Živim pored bugarske granice, naš jezik koji svakodnevno koristimo je šopski - skoro svi su čuli za šopsku salatu... U školi se uči srpski i bugarski a šopski je zapravo naš dijalekt. Nešto poput vranjanskog govora. Ako nekog još nešto zanima slobodno nek pita.



27 коментара:

  1. Divno si opisala svoj rodni kraj! Baš sam uživala u tekstu a slike su prelepe! Pozdrav

    ОдговориИзбриши
  2. Divan post, podsetila si me na moje detinjstvo i raspuste provedene na selu kod bake i deke! Pozdrav Ivana

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala Ivana, vreme provedeno kod bake i deke ne može niko i ništa da zameni. Pozdrav!

      Избриши
  3. Uzivala sam bas! Ja sam na raspuste odlazila u Vojvodinu, ali sam ti vrlo blizu,pa imam prilike da planinarim i uzivam po nasem lepom jugu! Veliki pozdrav!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala Raki, volim prirodu i vidjala sam prelepa mesta, ali za mene je ovo selo najlepše na svetu... Uživaj i dalje u planinarenju! Pozdrav.

      Избриши
  4. Ovo je zaista predivno, toliko lijepih sjećanja..puno toga što si opisala nosim i ja u svom sjećanju...Baš su nam krasna bila djetinjstva, nikad više takvog vremena...Moram ti reći da pita izgleda savršeno, a krajolik je bajkovit :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Predivne slike. Divna priroda. Mirno i bez današnje strke i zbrke.Mislim da bi nam svima koristio ovakav odmor u prirodi bez ikakve nove tehnologije..samo mir, tišina i priroda. Divno.
      LP, MArtina

      Избриши
    2. Hvala, mislim da sada ne bi bilo moguće da klinci tako uživaju, teško da bi se odrekli tehnologije... Vreme prolazi i neke stvari stvarno ne mogu da se vrate. Pozdrav!

      Избриши
  5. volim zeleno, travu, drveće, drugi put povedi i mene :)
    odoh pogledati na karti di si ti točno jer ne poznam tvoj kraj

    ОдговориИзбриши
  6. Savršen post, miriše na detinjstvo.
    Pejzaži su prelepi, ali i ti si dobar fotograf.
    Taj cvet kod nas zovu divlji dan i noć, letnja ljubičica :)
    Kiss!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala Neno, priroda je stvarno nešto posebno. Fotografiju volim ali mislim da sam daleko od dobrog fotografa. Trudiću se i dalje :-) Cvet je prelep, ima ga u raznim bojama. Pozdrav!

      Избриши
  7. Predivno ;) obožavam prirodu i mir koji nudi ;) sestra i ja smo provodile razpust kod babe u Vojvodini, ludo i nezaboravno ;)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala Vilinke, tek kad sam opet otišla tamo sam shvatila koliko mi baš taj mir nedostaje. Najbolji lek za stres :-)

      Избриши
  8. Verujem da ti je bilo prelepo...Prvu fotografiju kao da si za mene napravila, dugo sam je gledala jer je na njoj savršenstvo.
    Ni ova banica vam nije loša bila, izgleda ;))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Žao mi je jer na fotografiji ne može da se oseti vazduh, kakva je voda, hrana je ukusnija, sve je lepše i sva čula se probude. Koliko puta sam samo rekla da bih volela da živim tamo, ali nema ni obične prodavnice, auto nemam, autobus ide samo za vikend... Previše komplikacija.

      Избриши
  9. Uživala sam u ovom tvom lijepom postu. Vrijeme nosi promjene, ali je divno imati ovakva sjećanja i mogućnost da se, bar nakratko, vratimo na mjesta koja nam puno znače. Pozdrav!

    ОдговориИзбриши
  10. Divan post i divne slike! I kod mene se zove sukana banica :)

    ОдговориИзбриши
  11. Lep kraj, zapravo prelep, nadam se da ce doci vreme kada ce nasa zemlja (mislim na tlo) uspeti da zadrzi ljude, i kada ce ljudi tu zemlju zavoleti, pozdrav M.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala Marija, mislim da je pojedinim ljudima najveći problem to što zemlja mora da se obrađuje i da se uloži puno truda i znoja da bi se uopšte videli neki rezultati. Ne žele svi da prljaju ruke zemljom... Pozdrav!

      Избриши

Svaki vaš komentar me raduje i mnogo mi znači.
Hvala!